Da li je novo vrijeme dozvolilo da samoću rješavamo tako što ćemo da sjedimo i gledamo ljubavne drame? To bi onda bilo užasno vrijeme.
Ali šta ako nam treba tako nešto s vremena na vrijeme?
Onda moja prva izjava nema nikakvog smisla, zar ne?
Razmislite, da li vam trebaju ili ne.
Da li vam treba ljubavna drama na ekranu ili u životu?
Teško je priznati, al probajte.
Ne meni.
Sebi.
I koji je odgovor?
;)
Нема коментара:
Постави коментар