Voli ili ne voli? Pitanje je sad.
Naravno da voli. Ali koga. Da li se ikad to pitate?
Kažeš nekome da ga voliš, misliš to, a zapravo lažeš. Sebe naravno. Tu osobu ako lažeš time što kažeš da je voliš, mislim da bi trebao da postoji poseban krug u paklu za te stvari.
Kako je to kad kažeš pogrešnoj osobi da je voliš u pravo vrijeme, ili još gore, pravoj osobi u pogrešno vrijeme?
Da li postoje prave osobe i da li uopšte postoji pravo vrijeme za te stvari?
Voljela bih da mi date neki odgovor na to.
Naravno, imam svoj stav i mišljenje. Ali u ovom trenutku čisto me zanima vaše.
Da li ste žabica koja će da skoci pravo ka onome što je pravo, ili ne. Ili ste osoba koja će da sjedi na dvije stolice neodlučna o tome šta treba da radi i na koju stranu da ide?
Druga polovina.
Kakav je osjećaj kad se neko tako ophodi prema vama? Da li sjedite i čekate ili jurite zato što želite da budete sa tom osobom? Ili je čak možda i pustite da ona sama izabere a vi se sklonite?
Znaci uplašeni zec ili tigar?
Koliko se borite za ono što želite, ili koliko brzo bježite od onoga što ne želite?
Treća strana.
Da li treba biti uvijek sa osobom za koju ste svjesni da je pogrešna? Da ne valja, da nije za vas, u nadi da će se sve jednog dana ispraviti i srediti samo zato što vi nešto silno želite ili ste zaljubljeni u tu osobu?
Ljubav je dvosmjerna ulica, niko njom ne bi trebao da ide sam.
Kako učinite pravi korak i kako donosite pravu odluku? Da li su dobre i prave stvari vrijedne rizika izgubiti ih samo iz razloga što vi ne želite da prihvatite cijelu situaciju i misao da ste možda ipak pogriješili. Još jednom. S druge strane, ako priznate tu grešku možda bude posljednji put, ali vi to nećete znati jer vjerovatno nećete priznati tu grešku. Zašto?
Kako god da okrenete, ljubav je trougao. Uvijek ima tri strane, i sa jedne i druge polovine. Kako je, kako bi trebalo da bude, i kako bude. Koju ćete vi izabrati? ;)
