Totalno su mi isprekidane misli. Primjećujem dok pišem da ti pišem rečenicama koje koristim u svojim djelima. Rečenice koje koristim kada mi se misli nalaze u nekoj drugoj, književnoj, dimenziji. Nadam se da te ne bune. Volim ih kad su kratke. Jasne. Kad se prebacuju s jednog na drugi događaj, koji čak na prvu ruku djeluju nepovezano, a zapravo su čvrsto povezani.
Vidiš, takva je ova knjiga. I to me često izludjuje. Radnja se stalno seli tu i tamo. I rečenice su kratke i jasne. Duge samo ako je neki opis u pitanju....
Emocije. Takve treba da budu. Kratke i jasne. Duge samo ako opisuju.
Нема коментара:
Постави коментар