Emocije

Totalno su mi isprekidane misli. Primjećujem dok pišem da ti pišem rečenicama koje koristim u svojim djelima. Rečenice koje koristim kada mi se misli nalaze u nekoj drugoj, književnoj, dimenziji. Nadam se da te ne bune. Volim ih kad su kratke. Jasne. Kad se prebacuju s jednog na drugi događaj, koji čak na prvu ruku djeluju nepovezano, a zapravo su čvrsto povezani. 

Vidiš, takva je ova knjiga. I to me često izludjuje. Radnja se stalno seli tu i tamo. I rečenice su kratke i jasne. Duge samo ako je neki opis u pitanju....

Emocije. Takve treba da budu. Kratke i jasne. Duge samo ako opisuju. 

 

Lično pitanje

Da li je novo vrijeme dozvolilo da samoću rješavamo tako što ćemo da sjedimo i gledamo ljubavne drame? To bi onda bilo užasno vrijeme.
Ali šta ako nam treba tako nešto s vremena na vrijeme?
Onda moja prva izjava nema nikakvog smisla, zar ne?
Razmislite, da li vam trebaju ili ne.
Da li vam treba ljubavna drama na ekranu ili u životu?
Teško je priznati, al probajte.
Ne meni.
Sebi.
I koji je odgovor?
;)

Renovrianje.

Razmišljam što ću da činim ovih dana od kuće...
Otac izgleda da neće na put tako da ću morati sama da se bavim molerskim radovima.
Montiranje gipsanih ploča na plafonu i zidu ne bi trebalo da bude mnogo teško, jel da?
Znam da gletovanje i krečenje nije, to sam već radila...   

Oglas: Traži se ljubav!

Treba mi ljubav.
Samo nijesam još odlučila čija.
A nijesam ni odlučila kakva ljubav...
Ali mi treba ljubav, to znam.   

Monolog

Nemam misli.
Ne mislim.
Samo radim.
Smješkam se.
Pijem kafu od koje me boli stomak.
Neću krepat ne brinite.
Samo mi je dosadno.
A nije ni to.
Iznervirala me je najava od prosječne temperature za oktobar koja će biti oko 30 stepeni.
Crklo ljeto!
Hoću jesen i žuto, narandžasto i crveno lišće!
Hoću hladnoću i zimu!
A đe onda da mislim na snijeg?
Ići ću na zimovanje u april onda jel?
Opet dosadno.
Ma idem da radim, smaraju me korisnici.
Ajte ćao.
I da, opet sam čupava.
Ja sam uvijek čupava.
To volim kod sebe.   

Dragi Bravo...

Spava mi se.
Vruće mi je.
Sve živo me boli.
Dragi Bravo da li umirem?   

Sa njom dijelim san

Onako bezumno ležanje u krevetu, dok je jedino svijetlo u sobi samo zračak ulične svjetiljke, noć čini još odvratnijom saznanjem da više ne mogu ništa da učinim. Tonem u niz mračnih i zlih misli koje mi plutaju oko glave, kao da jedva čekaju da izguraju iz toka neku drugu misao i usade se tu.

Nisi ni svjestan da si prodao posljednju nadu za nečim lijepim. Nečim što je moglo zapravo i biti naš san. Ja ću preživjeti, preći preko toga. Otići dalje, mnogo dalje. Dalje od tebe, tvojih riječi, tvojeg pogleda, tvojeg osmijeha... Daleko od tebe ljubavi. Znaš da me gubiš, ili pak možda i ne znas. Nijesi još uvijek svjestan toga. Žao mi je. Žao mi je što češ to shvatiti tek kad ja budem previše daleko. Ja moram nastaviti. Ne mogu da dozvolim sebi opet da stojim u jedno mjesto i čekam da me se ti sjetiš. Život ide, prolazi pored mene. Ne želim više da prolazi pored mene. Želim da idem u korak s njim, ovog puta bez tebe. Ah...

Ludača mala krznena lopta se opet nenajavljeno dovukla u moj zagrljaj. Osjetila je da mi treba... Samo je legla pored mene, nisam stigla ni da je dodirnem već je počela da predi. Obožavam je. Najčistiju ljubav predstavlja. Ne samo kad joj trebam ja, već i kad ona meni treba... Uspjela mi je skrenuti misli i smiriti lupanje u grudima. Napokon sam zaspala i počela s njom da dijelim san...

Bez emocija.

Počinjem da ne osjećam. Ne znam da li je to više od umora ili zato što čekam na njega da jasno i glasno izjasni svoje emocije.

Sad evo mislim o tome, mada mi tok misli ometa neka malaksalost koju osjećam u grlu i stomaku.

Biće bolje kad odspavam... Neki od ovih dana... Prvi slobodan biće za spavanje...   

Sunce

Sunce.
Sunce i samo sunce.
Sunce u glavi.
Sunce u srcu.
Sunce u mislima.
Sunce na nebu.
Sunce na desktopu.
Kao što rekoh Sunce.

Po ovom vremenu osjećam kako se topim, samo ne znam dal je od vrućine ili sreće.   

 Bol nije jak, samo peče, i osjećaj da želiš da se sklupčaš kako se rana više ne bi cijepala...

Svi tobože hoće da pomognu, a kad treba najmanju glupost da urade ćute kao noć.

Sunce je moj najbolji drug čak i ako nemam snage da mu se veselim.